Ovaj blog će se odnositi isključivo na close-up trikove sa kartama. Dok princip učenja može da se primeni i na druge grane mađioničarstva.
Harry Lorayne u svojoj knjizi „Reputation Makers“ kaže: „Quite frankly, I believe that if you can do one good card control, one good palm and and one good double lift (in that order), you can do miracles for laymen.“ [Iskreno mislim, ako možete da uradite jednu dobru kontrolu, jedan dobar palm i jedan dobar double lift (tim redosledom) možete napraviti čuda za laike(ljude koji nisu iskusni)]

Da bi počeli sa trikovima, prethodno treba da nam bude prirodno da mešamo, delimo i držimo karte. Kao osoba koja redovno nastupa efekte sa kartama mogu da potrvdim da gore navedene stvari koristim svakodnevno. Stvar koju koristim kad učim neki novi efekat je ta da rasčlanim efekat ili rutinu na sitnije delove, i učim deo po deo. Ova metoda je jako korisna kod efekata ili poteza koji zahtevaju puno vežbe, kao što je Snap Deal, Pass, Top Shot….
Prvo treba efekat odnosno rutinu neku rasčlaniti na sitnije delove, pogledati koji se potezi koriste za svaki delić trika ili rutine. Zatim podeliti redosled učenja poteza ili ako je moguće zameniti neki potez sa nečim što ste naučili ranije.
Što se poteza tiče (na primer) Double Lift to je potez koji radim svakodnevno i gde god da sam, to preporučujem i vama. Ako ste u mogućnosti ponesite karte sa sobom, vežbajte na putu do škole ili na putu do posla. Mnogo će vam pomoći, a uz to ne trošite vreme koje provedete u prevozu.

Način na koji spremam trik je sledeći: Vežba na sebi, gledanje uglova na ogledalu i izvođenje za nekog.
Kada sam siguran da sam trik navežbao dovoljno na sebi, odnosno da sam shvatio kako efekat funkcioniše. Sledeća stavka su uglovi (najbitniji deo). Ovaj korak nikako ne preskačem, dešavalo mi se da za neku rutinu provedem sate i sate ispred ogledala, proveravajući svaki ugao. Nakon ovoga ostaje samo da se stečeno znanje prenese na publiku.
Ako sam siguran da sam uglove navežbao nemam nikad strah da će nešto flash-ovati, čak i da nisam navežbao dovoljno, a želim da izvedem trik držaću se misdirekcije da bih postigao bolji efekat.

Još nešto što koristim dok učim efekte je metoda Vinh-a Giang-a. Ona se nalazi na njegovom Ted X seminaru, na kome možete naći još dosta toga o showmanship-u (veština da privučete pažnju ljudi koji vas gledaju). Predlažem da ga pogledate.
Da bi učenje bilo lakše Vinh priča da se sve podeli na tri stavke:

  • Sight (izgled)
  • Sound (zvuk)
  • Sync (sinhronizacija)

Vinh o ovome priča mnogo detaljnije na njegovom seminaru, ja ću napisati o čemu je pričao ukratko.
Izgled, pod ovim Vinh cilja na izgled efekta. Da li je potez lepo navežban, da li je dovoljno uverljivo, da li postoji flash, da li su uglovi dobri…
Zvuk, ovo se odnosi na priču uz efekat. Da li je priča dovoljno uverljiva, da li reči koje se koriste imaju smisla, da li način na koji se prezentuje trik ima smisla…
Sinhronizacija, obuhvata gornje dve stavke u jednu. Da li kada spojimo izgled i zvuk dobijamo željeni „produkt“. Da li celokupna priča ima smisla? Da li postoji momenat kada se izgled i zvuk ne slažu?
Pored ovoga Vinh daje formulu da sebe treba snimiti, ostaviti taj snimak dan,dva da odstoji, zatim trećeg dana gledati snimak na specifičan način. Prvo, isključiti zvuk i tražiti greške što se tiče izgleda, da li to što se izvodi izgleda kako želimo da izgleda. Drugo, upaliti zvuk ali ne gledati snimak, vodeći računa o tome šta se priča, i da li celokupna priča ima smisla. Kao zaključak pustiti snimak treći put, ovog puta tražite gde se izgled i zvuk ne poklapaju, tražeći deo gde ova dva koraka nisu sinhronizovana.